hr-HR http://heidegger.blog.hr Bolnica u Blatu, sjecište medicinskih znanosti i prakse, visokih performansi na preko 200.000 četvornih metara izgrađena je u vrijeme socijalizma... http://heidegger.blog.hr/2012/04/1630728415/elektrifikacija-dugova.html Iako nisam ministar ipak kasnim. Umjesto da uoči Praznika rada sjedim u povjerenstvu i otvaram koverte s ponudama za partnerstvo oko pretvaranja bolnice u zatvor bezbrižno pružam glavu na pranje mozga. Iako nisam ministar pala je odluka da ću električnu energiju plaćati četrdesetak kuna više. Inertan kakvog me priroda stvorila mozak mi se presporo ispire pa padam u suvišnu paniku. Računam kako će struja biti skuplja ne samo meni nego i teti u trgovini, i onim tetama koje rade po tvornicama čiju robu prodaju tete u samoposluživanju, i ne samo njima nego i stričekima koji voze kamione ili vare oplate u brodogradilištima. Tramvajske karte možda će dosegnuti cijenu zrakoplovne karte (možda uvedu i last minute karte!), pomalo me panika obuzima i od skuplje struje u tovilištima i mesnicama, a bojim se da ću sljedećih desetak godina i dalje raditi na ovom dobrom starom računalu, a i cipele sam večeras dobro očistio i natopio hranjivim kremicama. Sve bi bilo dobro da mi panika nije stavila lisičine na ruke, pa u Maricu i pravo u Remetinec. Bolnicu još nisu ni taknuli. Gurat ću se s drugim slavnim sretnicima u nekomfornom sobičku. Već sutra stizat će novi umirovljenici u Remetince diljem Lijepe naše jer su ih ovrhe bacile na ulicu a da bi preživjeli nisu više imali što naći u kontejnerima pa su se upustili u provale, krađe, pljačke i čak oformili zločinačke organizacije. Prije nego su mi isprali mozak isključili su mi struju i više nisu imali čime pokrenuti stroj za pranje mozga. Ostavili su me samoga s mojim mozgom. Veću kaznu nisu mogli izmisliti. Nema više nikoga kome bih mogao čestitati Praznik rada. Ipak, mogu čestitati ovoj punašnoj teti na slici bez obzira što će i meni doći u pljenidbu. http://heidegger.blog.hr/2012/04/1630728415/elektrifikacija-dugova.html Sat, 28 Apr 2012 20:25:00 +0200 http://www.blog.hr/komentari/post/1630728415/elektrifikacija-dugova.html http://heidegger.blog.hr/2012/04/1630709815/zatvor-s-pet-zvjezdica.html Bolnica u Blatu, sjecište medicinskih znanosti i prakse, visokih performansi na preko 200.000 četvornih metara izgrađena je u vrijeme socijalizma do pola. Onda se stalo. Države i sustavi su sada novi, mnogo drukčiji, a planiranu bolnicu nagriza zub vremena. Ni beton nije vječan. Ipak, održava samu sebe iznajmljujući prizemlje za skladišta kojih tridesetak tvrtki, ali ni kulturu nije ostavila na vjetrometini pa se tu čuvaju rekviziti i kulise Hrvatskog narodnog kazališta, eksponati prebukiranih muzeja ali i Crveni križ je ovdje na liječenju! Nedaleko od nedovršene bolnice je moderni zatvor Remetinec. Čak i djeca u vrtiću znaju da je u Remetincu toliko tijesno da se ljude nagurava u krevete na tri kata. Dječica kad budu velika svakako će nastojati da se ne dočepaju pustih milijardi koje ih mogu - ako baš ne bude sreće - odvesti ravno kroz ova trijumfalna vrata pred kojima će onda stajati najuglednija odvjetnička imena. Dok sam pred vrtićem čekao praunuku slušao sam razgovor dviju mamica koje su pričale o genijalnoj ideji: zašto se u javno-privatnom partnerstvu ne bi išlo na dovršenje bolnice u obližnjem Blatu. Tim više što bi se moglo uključiti i geotermalne izvore i konačno završiti ideju o toplicama na ulazu u Zagreb. Bilo bi to vrlo reprezentativno a ne da stranci gledaju betonske ostatke socijalizma i pitaju se kakav je to grad u koji upravo ulaze: s jedne strane domahuje im Arena s raskošnim šoping rajem a s druge ruševni spomenik antidemokratske prošlosti. - Mama, kaj će nam bolnica, tam bi ja napravil zatvor umiješao se pristigli Lukša koji samostalno izlijeće iz vrtića čim spazi mamu ili tatu. Odmah mi je bilo jasno da Lukša itekako misli o svojoj budućnosti. Umjesto da upisuje privatni studij mogao bi se u nedalekom zatvoru osposobljavati na najvišoj razini. U tom prestižnom mjestu našli bi se ljudi najrazličitijih znanja. Organizirali bi i osmislili studijske grupe i umjesto da prodaju zjake zatvorenici bi stjecali znanja korisna kad se jednog dana nađu na slobodi. Zatvor s pet zvjezdica ujedno bi funkcionirao na najvišoj demokratskoj razini i s vremenom postao paradigma kako se u Hrvatskoj može lijepo i dobro živjeti. http://heidegger.blog.hr/2012/04/1630709815/zatvor-s-pet-zvjezdica.html Mon, 23 Apr 2012 12:05:00 +0200 http://www.blog.hr/komentari/post/1630709815/zatvor-s-pet-zvjezdica.html http://heidegger.blog.hr/2012/04/1630466728/balada-sa-zrinjevca-za-europski-dan-akcije-protiv-kapitalizma.html Kako, kada, kamo došlo je ove prelijepe subote s tim pitanjem tristotinjak ljudi na Zrinjevac. Nitko ne zna odgovor na to sudbinsko pitanje. Nećemo kapitalizam, nećemo komunizam ne znamo kako stvoriti to treće koje se osjeća u zraku ali ne pokazuje koordinate. Svuda je i nigdje je. Čovjek je samo kupac i nikakve druge vrijednosti nitko i ne traži i ne priznaje. Opet smo samo roba. No roba koja kupuje je u vrtlogu siromaštva, jedva da ima čime biti to što se od njega bezuvjetno traži. Jedina moć na koju gazde računaju kopni brže od glečera na polovima. Kupovna moć suhija je od pustinje. Gazde su se preračunale. Kupci ostaju bez rada koji jedini može održati kakvu takvu kupovnu moć. Debela grana na kojoj gazde sjede sve je tanja i krhkija. Zajedno s nama propast će i gazde. Njihove nominalno sve veće milijarde eura i dolara za nekoliko godina vrijedit će koliko i kila kruha. Kad uskoro dosegnemo sedam i po milijardi stanovnika planeta Zemlje među njima bit će samo nekoliko tisuća kupaca. Kupci će se međusobno boriti za tržište i istrebljivati se. Na kraju kad ih ostane samo desetak svi njihovi Bilderberzi popadat će sa drva života kao trulo voće. Tako će nestati ljudi s lica Zemlje. Neoliberalna faza kapitalizma svima će pojesti glave ako se dok glave još imamo svi ne upremo da društvo konačno svedemo na ljudske mjere. Zadnji je dan da David pobijedi Golijata! http://heidegger.blog.hr/2012/04/1630466728/balada-sa-zrinjevca-za-europski-dan-akcije-protiv-kapitalizma.html Sun, 01 Apr 2012 00:29:00 +0200 http://www.blog.hr/komentari/post/1630466728/balada-sa-zrinjevca-za-europski-dan-akcije-protiv-kapitalizma.html http://heidegger.blog.hr/2011/04/1629155216/topnicki-zgoditak.html Hrvatska je položila ispit zrelosti. U jesen će se moći upisati u Europsku uniju ili Savez artiljerijskih velesila ili što da ne u Konfederaciju balkanskih jugodržava. Hrvatski generalski dvojac dobio je ukupno godinu-dvije više od 40 godina. Ovako velik uspjeh hrvatske politike nisu očekivali ni najzadrtiji optimisti. Svi smo ugodno iznenađeni i poslije uličnog slavlja sada možemo prionuti skakanju u nebo. Bilo kao performansi bilo kao šekspirijanski nadahnute tragikomedije sigurno je da ćemo na razini trajnih umjetničkih rezultata dostići globalne tržišne plodove (isključujući banane). Hrvatska je u Haagu od glavnog suca dobila skoro tisuću i po stranica koje s ne previše teškoća može pretvoriti u vrlo unosnu robu. Hrvatska radiotelevizija treba pokrenuti svoju poprilično odmorenu dramsku redakciju da krene u izradu televizijske sapunice bazirane na onom dijelu presude koji se odnosi na topničke dnevnike. Skromno ću reći da sam lani u rujnu napisao na ovome blogu post pod naslovom Jebački dnevnici. Ne znam što mi je bilo da sam među inim napisao i ovo: Nije isključeno da će se književnici udružiti s prostitutkama i zajedničkim naporima ispisati tražene Jebačke dnevnike. Zašto će Unija tvrdoglavo insistirati da joj se dostave baš ti dnevnici nikad neće biti objašnjeno. Bit će to prvi put da se poslije sramotnog natezanja oko potpuno besmislene potjere za topničkim dnevnicima Uniji smjesti kajla usridu. Od Engleza uvijek možemo učiti. Sapunica bi montipajtonovski ismijavala hrvatske vojnike koji uza sav trud, vježbe i tradicionalno junaštvo jedva jedvice pogode kuću u kojoj je bio zapovjednik protivničke vojske. Štoviše, nekako im je uspjelo ubiti i jednog vjerojatno nevinog nesretnika. Ako bude poslovne dovitljivosti glavne uloge mogli bi dobiti engleski glumci što bi dodatno unijelo uvjerljivost u inače prilično apsurdne priče. Vjerojatno bi i scenaristički tim trebalo pojačati Englezima koji bi s mnogo duha učinili vjerodostojnim prisustvo određenog generala na dva različita mjesta u isto vrijeme. Sudu bismo svakako priznali inicijalnu kreativnost ali dramske inovativnosti morali bismo zaštititi autorskim pravima u hrvatskom vlasništvu. Hrvati će s pravom pasti u očajničko beznađe kad Haški sud pravomoćnom presudom oslobodi obojicu generala. Svi napori uloženi u sapunice i različite komediografske komade do tada već će se odvrtjeti na televizijskim programima od Brazila i Meksika do Istanbula i Bombaya i donijeti nam goleme zarade. Tješit ćemo se izležavanjem na milijardama eura i kupovinom uglednih sudova diljem svijeta. Zlu ne trebalo. http://heidegger.blog.hr/2011/04/1629155216/topnicki-zgoditak.html Sat, 16 Apr 2011 22:58:00 +0200 http://www.blog.hr/komentari/post/1629155216/topnicki-zgoditak.html http://heidegger.blog.hr/2011/03/1629068194/kako-kapitalizirati-prosjacki-stap.html Autor uporan kao i svi koji obolijevaju od te teško izlječive bolesti- opet me molio da mu ustupim prostor. Umišlja si, nesretnik, da ima nešto važno reći! Neka mu bude! Nekada se to zvalo zelenašenje. Danas se to zove poštivanje zakona. Porezni ured će vas zelenaškim kamatama začas dovesti na prosjački štap. No ni tu nije kraj. Oduzet će vam i prosjački štap. Štoviše kaznit će vas ako vas zatekne da spavate na kartonskom madracu. Na kraju priče rado ćete naći utočište s osiguranim stanom i hranom u zatvoru. Ali, prerano je za smiješak. Negdje ćete morati čekati taj svečani trenutak ulaska kroz zatvorsku kapiju. Neće vam moći reći unaprijed kada će vam omogućiti trijumfalni ulazak. Najbolje je da radite u firmi koja vam neće moći dati plaću mjesecima, sve vjerojatnije i godinama. Svi su vas se već odrekli. Prodali ste i bubreg. Nikome više ne trebate. U dug vas je dovela država. Ona ima najveće poslove ali joj ne pada na pamet da uredno plaća robu ili usluge. Već godinama vlada zakon nelikvidnosti, a kasu država puni uspješnije utjerivanjem poreza. Onog istog PDV-a koji morate platiti jer ste obavili posao za neku državnu firmu ili instituciju. Njima ne pada na pamet da vama uplati to što vam duguje. Puno je isplativije da vi platite njoj. Ako ne platite čeka vas ono što je opisano u uvodnom pasusu. Dok ste još kako tako stajali na klimavim nogama pružili ste ruku do spasonosnih kreditnih radosti. Kao hipoteku upisali su vam sve što ste ikad stekli. Omogućili su vam da doista uživate. Kad ste na lizing kupili novi auto niste ni slutili da će vam ga oduzeti kad više ne budete mogli otplaćivati mjesečne rate. Pritom ćete morati još i dodatno platiti razliku u cijeni jer će prema njihovoj procjeni auto vrijediti mnogo manje od ukupne sume preostalih rata. Ako se ne složite, izvolite, prodajte ga sami. Kome, pitat ćete se. Kome, pitaju se i oni. Svi traže tog nekog čudotvorca koji se zove kupac. Ali, kupci su izumrla vrsta. Prije ćete sresti na Zrinjevcu dinosaurusa nego na Jakuševačkom sajmištu kupca. Jednako je i s vašom kućom ili stanom koji ste upisali kao hipoteku. Čim prestanete uplaćivati kreditne rate poklonite se duboko svojoj kućici ili stanu, pozdravite se zauvijek s ognjištem i ležajem. Pred vama je nova budućnost. Brzo morate shvatiti da nema bolje budućnosti. Očekujte gore od najgoreg i bit ćete sretni ako bude bar malo manje loše od najlošijeg. Ne znam ima li ikakve koristi da se zabavljate mudrovanjem. Što biste mogli imati od toga da nađete odgovor na pitanje je li vas vlada namjerno bacila na smetlište ili netko iznad hrvatske političke elite vlada svjetskim protocima financijske moći. Što ćete imati od toga da se tješite što i najbogatija država svijeta dnevno povećava svoj dug za dvije milijarde dolara. Ako SAD i vrati nekako jednoga dana enormna zaduženja ima li to s vama ikakve veze. Teško je da ćete doživjeti razdoblje kad žuta rasa bude vladala svijetom. Sa svime raspolažete u bolno malim dozama, a budućnosti imate možda još samo dan-dva. Povijest vas je već otpisala. Sami ste si krivi. Prodali ste prosjački štap u bescjenje. Trebalo se samo dosjetiti kako da ga uspješno unovčite i krenete u novu poduzetničku avanturu koja, a to biste morali znati, prije ili kasnije završava s hepiendom. http://heidegger.blog.hr/2011/03/1629068194/kako-kapitalizirati-prosjacki-stap.html Sun, 20 Mar 2011 17:00:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1629068194/kako-kapitalizirati-prosjacki-stap.html http://heidegger.blog.hr/2011/03/1629011477/financijski-fasizam.html Kurva nad kurvama autor je na trenutak izašao iz mojeg natezanja sa samim sobom i politikom. Autor, stari pokvarenjak, zamolio me da mu ustupim mjesto na blogu i da mu dopustim da objavi sljedeći post: Godine koje su završavale s jedinicom iz neobjašnjivih razloga bivale su povijesne prekretnice. 1941 rat 1971 hrvatsko proljeće 1991 opet rat 2011 opet hrvatsko proljeće Prosvjedi u sebi kao kakve maternice začinju i nose buduće živo biće. Teško je unaprijed reći kakvo će dijete iznijeti okupljanja ljudi ali redovito se na okupljanjima preslaguje genetski materijal koji vapi za promjenom. Rekombinacija društvenih sila razvija u masi dodatnu energiju, često veću nego što je prosvjednici uopće naslućuju a uvijek toliko moćnu kakvu nikada, ali baš nikada, oni na koje se prosvjed odnosi mogu procijeniti. Svi bivaju iznenađeni snagom eksplozije. U srijedu, drugi ožujka, prosvjednici su zapalili tri zastave: zastavu stranke HDZ, zastavu stranke SDP i zastavu EU. Velik dio neprosvjednog pučanstva još je nekako mogao logički protumačiti paljenje zastave oporbene stranke, ali nikako im nije jasno zašto paliti i zastavu EU. Pojednostavnili su odgovor i pučkoškolski si objasnili da su prosvjednici protivnici ulaska u EU. Ova fotografija mogla bi bolje objasniti značenje tropaljenja: Prosvjednici su manje ili više svjesno izrazili svoj vapaj protiv svih manipulacija. Njima ne treba ni desna ni lijeva manipulacija, ne treba im ni iluzija da su pred vratima raja. Bog profit im radi o glavi! Ne žele biti potrošačko meso. Ne žele biti poslušni financijskom fašizmu. Kapitalizam prečesto uzima drogu. Sve rjeđe razabire što se događa u ljudima. Nadrogiran preko svake mjere sada je već zapao u potpunu ovisnost i ne stigne se pitati kada će ga slomiti iz sekunde u sekundu sve veća cijena narkotika. Na kraju će i život dati da bi se dočepao spasonosne doze intravenskog heroina. Kapitalizmu je nezamislivo da prosvjednike zamoli da mu pomognu u godinama apstinentskog šoka koje ga čekaju ako želi preživjeti. http://heidegger.blog.hr/2011/03/1629011477/financijski-fasizam.html Thu, 03 Mar 2011 11:30:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1629011477/financijski-fasizam.html http://heidegger.blog.hr/2011/02/1628992601/nafta-na-trgu-bana-jelacica.html U svom srcu Zagreb ima jedno poveće lijepo jezero a zovemo ga Trg. Svi se slijevamo u to jezero, pritoke nas nose u mekoću glavnog gradskog jezera. Tu smo kao ribe u vodi. Osjećamo se slobodni, veselimo se drugim ribama i ribicama koje nas neće pojesti nego nam pomoći da budemo jači, pametniji možda i šarmantniji. Naročito kad se sretnemo s kakvom zlatnom ribicom. Ili tropski nakindžurenom egzotessom. S frizurama koje bi najradije dodirivao. Ali, svladavaš se i ne dodiruješ. Na trgovima u pravilu ljudi se ne tapšaju, ne gurkaju, ne sline se po obrazima. Voda koja se njiše između njih spaja ih bez neposrednog cmakanja ili hvatanja za ruke, noge ili ušesa. Na onoj strani bliže Društvu hrvatskih književnika u troredu se nanizalo dvadesetak štandova s izloženim knjigama. Bolestan prema svemu što ima izgled knjige utopio sam se u ovim policama na otvorenom. Jedna divna ribica sva u bijelom, zlaćanih pramenova, očiju plavijih od jezera u trenu me zapazila i požurila da mi ponudi knjigu o juhama. Kad smo stigli do poglavlja o juhama od gljiva htio sam joj nabaciti ubojiti kompliment. Htio sam joj ponuditi vezanu trgovinu. Kupio bih knjigu zajedno s njom. Ili bar samo s njenim očima. Takav je muškarac kad ga prijatelj Dražen opskrbi s kapitalom dovoljnim za cijeli sat raspolaganja mladom, predivnom djevojkom. Sva sreća da me u kretenskoj namjeri prekinuo tip sa susjednog štanda: - Reci tvom Mislavu da ste preksutra fraj obznani bijeloj Miss Books. - Tu će biti velike demonstracije pa nam štandove u petak miču s Jelca. Bit će gadno, bolje da se ne slikaš u subotu na Trgu. Mislavova cura se zaledila. Ni ruka, ni usne, ni juhe ništa se nije micalo. Nije ni meni bilo bolje. Šutnulo me ravno u mozak. Kako da se razbacujem s lovom za kurvetinu Klaudiju kad narod dolazi tražiti koricu kruha Koji bi ja bio idiot da se prepuštam užitcima u vrijeme kad se šalju vapaji prema brdašcu iznad Jelačića. Da jebem pod teretom povijesti Što s Draženovom plemenitošću Da izigram prijateljstvo u korist ljudi bačenih na ulicu Što tu može promijeniti mojih/Draženovih osamsto kuna Hoće li me ta pitanja mučiti kad budem pred orgazmom. Poljubio sam nježnu, bijelu ruku Miss Books i otperjao. Voda u jezeru bila je gusta kao nafta. Tko to tamo talasa Decenijske šutnje završavaju s ukidanjem fraze Ne talasaj! Tihe bubice odjednom se naroguše i krenu. Valovi se dižu zakriljujući more skroz do mjesta gdje se s nebom spaja. Malo tko uopće može nazrijeti što se valja iza tih megavalova. Hrvatska povijest je povijest šutnje povremeno drastično isprekidana tsunamijevskim talasanjem. (Čak nemamo ni čistu hrvatsku riječ koja bi nadomjestila talasanje i još jači ne talasaj!) Polovicom dvadeset i prvog stoljeća talasanje je riječ koja je radila još samo u prošlosti. Ni šutnja nije prošla bolje! http://heidegger.blog.hr/2011/02/1628992601/nafta-na-trgu-bana-jelacica.html Thu, 24 Feb 2011 20:37:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1628992601/nafta-na-trgu-bana-jelacica.html http://heidegger.blog.hr/2011/02/1628964278/kurva-s-dusom-visibabe.html Kako bezbrojne žene sažeti u jednu jedinu Teško mi je bilo svladati tu plemenitu vještinu. Više mi se sviđalo mnogo njih, barem dvije. Jedna ko ni jedna. Bio sam dovoljno glup da ne prihvaćam prednosti jedne jedine. Površan sam. Teško mi je svrdlati po istoj temi. Kad sam poslije nekoliko zavirivanja iza uglova bio načisto da je Valda zametnula tragove naglo se u meni probudila sklonost mnogoženstvu pa sam Valdu prebolio bez puno cviljenja. Uostalom, u džepu je papirić s brojem. Klaudija! Novo ime! Novo tijelo, nova koža, cash & carry poklon. Vrijeme je bilo između. Pomalo kasno popodne, pomalo rano predvečerje. Više raspoloženo za ljubav nego za neposredni seks. Nisam se želio rukovati, pozdravljati. Nisam bio raspoložen da s nekim od prolaznika razmjenjujem misli. Čak ni obične, prazne rečenice. Bio sam dovoljan sam sebi. Rađao sam Klaudiju. Od nekoliko škrtih Valdinih rečenica složio sam staturu. Na kosti sam nabacivao mišićje. U mozak sam joj dovozio silnu količinu pogleda na svijet, posebno na muški svijet. Kako će me Klaudija vidjeti Hoću li u njenim očima biti prepoznat kao muškarac ili samo kao nanizane novčanice Poradio sam na Klaudijinoj duši. Da je radim iz čistih elemenata ili da uzmem predmete iz košare za otpatke Nije imalo smisla da Klaudiju unaprijed kažnjavam. Njenu sam dušu pravio s meni tipičnim romantičarskim ushitom. Zašto kurva ne bi imala dušu jaglaca ili visibabe. Zašto njena duša ne bi bila čista kao snijeg kroz koji se puna života probija svakog proljeća Da, Klaudija mora biti pička s dušom većom, boljom i toplijom od moje! Trčanje preko prepreka slobodi Povijest čovječanstva je povijest trčanja preko prepreka slobodi. Ljudi sanjaju slobodu. Kad je se dočepaju (pre)dugo vjeruju da su konačno u njoj, slobodi. Prije ili kasnije počinje otrežnjenje i ljudi postupno shvaćaju da su stigli u još dublje ropstvo. Svako novo ropstvo samo je finije dizajnirano, pakirano u sve ljepšu ambalažu. Polovicom 21. stoljeća ljudi su počeli živjeti u pravoj slobodi. Nadajmo se da im se to neće činiti priviđenjem. Vjerujmo s njima da su doista u potpunoj slobodi. Ne baš tako davno postojao je slobodni svijet i u njegovo ime oslobađao se socijalistički dio čovječanstva. Još dok je u dalekim istočnim zemljama proces oslobađanja bolno trajao europski dio oslobođenih vidio je da od slobodnog svijeta nema baš nekih vrjednijih plodova. Istina je da si u socijalizmu mogao zbog nekoliko riječi završiti u kaznionici. Istina je da sada možeš vikati pa čak i pisati što god ti padne na pamet a da te nitko neće ni prekršajno kažnjavati. Ali kad se do mile volje izvičeš shvatiš da ni milimetra od pomaka. Usprkos demonstriranju i sutra ćeš sa strahom otići do tvornice i tek kad stigneš do ulaza znati jesi li možda ostao na ulici okružen nasmiješenim kreditnim ratama i utješnim ali bespomoćnim pravima zagarantiranim ustavom i brojnim drugim zakonskim aktima. Opet ćeš morati trčati i trčati preko prepreka slobodi. Ako ne lipšeš moći ćeš se uvrstiti u uspješne ljude. Hrvati su u toj disciplini višestoljetni svjetski prvaci. http://heidegger.blog.hr/2011/02/1628964278/kurva-s-dusom-visibabe.html Thu, 17 Feb 2011 00:03:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1628964278/kurva-s-dusom-visibabe.html http://heidegger.blog.hr/2011/02/1628926735/izgubio-sam-nevinost.html Tijelo mi je čaša. Do pola puno, od pola prazno. Do pola ispražnjeno Valdom, od pola ispunjeno Valdom. I to ne odozgo prema nožnom palcu, nego okomito po polovici. Od lijevog jajeta, do desnog obraza. Mala isprešarano, napreskokce. Sav sam bio punoprazan. Tako to biva s ljudima bez iskustva. Prvi put sam razgovarao, otvorenog srca i uma, s pičkom koja se posvetila zarađivanju na pički. Nekad mi je to bilo s onu stranu stvarnosti. Događalo se drugima. Danas se dogodilo meni. Istina, bez ugovora, cjenika, kreveta, orgazma. Razgovor s Valdom i dodir preko prsta bio je dojmljiviji od doslovnog seksanja. Izgubio sam nevinost. Gledam prema uglu iza kojeg je nestala i jasno mi je da sam razdjevičen. Drukčije shvaćam život, drukčije shvaćam žene, drukčiji mi je sav svijet u kojem žive pičke i taj miris oko njih. Drukčije mirišu one i svijet. Pičke su jači spol. Njihova moć je zastrašujuća. Mi s tim jadnim pimpekima smo mali, jadni dečkovi, klincovi, balavandrija, do pola ljudi. Samo do pola. Drugu polovicu čine ženske u nama. Svejedno koja. Naizmjence. Neka me nitko ne pokušava uvjeravati da danas od pola u meni nije Valda. Ustao sam i isprobavam mogu li hodati. Mogu li uskladiti svoje dvije polovice. Dok sam rekao Ja, već sam bio u trećoj ulici. Da me vidi netko iz Olimpijskog komiteta odmah bi me uključili u kandidate za olimpijsku zlatnu! Šutnja je teško povijesno oboljenje Ljudi šute godinama pa i decenijima. Svima se čini da je šutjeti potpuno prirodno, da je šutjeti zlato makar to zlato bilo pustinjski pijesak. Šutnja uđe u naviku. Postaje tradicija. Svatko tko nešto želi reći ispadne budala. Tko bi pametan išao govoriti zidu ili školjki u WC-u! Negdje pri kraju prve četvrtine 21. stoljeća povjesničar dr. sci. Miroslav Bertoša poslije velike stručne karijere i ovjenčanosti svim mogućim nagradama, priznanjima i ordenjem drznuo se napisati rad koji je objavio u knjizi Hrvatske šutnje. Kao pravi povjesničar iznio je kronološki činjenice o brojnim hrvatskim šutnjama. Mediji su ga totalno popljuvali, ali ozbiljnija izdanja, kojih je još uvijek bilo čak šest, počela su prenašati pojedine ulomke i poslije skoro godinu dana izazvala graju koja se iz dana u dan pojačavala. Hrvatska je prestala šutjeti. Dvije godine kasnije u Hrvatskoj došlo je do revolucionarnih promjena. Bez jednog jedinog metka. Bez kapi krvi. Bez ijedne palice, bez ijedne modrice. Hrvati su najzad shvatili da je jezik najjače poznato oruđe i oružje. Tim više jer je Bertoša knjigu napisao na engleskom, a svi Hrvati podigli glas isto tako na engleskom. http://heidegger.blog.hr/2011/02/1628926735/izgubio-sam-nevinost.html Sat, 05 Feb 2011 00:24:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1628926735/izgubio-sam-nevinost.html http://heidegger.blog.hr/2011/01/1628873333/zensko-glasanje-i-ritam-spolnog-cina.html - Reći ću ti pošteno: moglo bi se dogoditi da se ja zaljubim... ja u tebe. Što bi nam falilo da se volimo bio sam namjerno ekstreman. Izgleda da je današnji dan stvoren za ekstremitete! - Nemoj se praviti lud još me jače stisnula za moj ekstremni prstić. - Lijepo sam ti rekla čime se moram baviti da bih održala obitelj koliko toliko na višoj društvenoj ljestvici. Svi mi moramo imati za masere, pedikere, wellnesse, skijanja, diore i cartiere, auteke bar malo iznad srednje klase i ne starije od dvije godine... I što bi ti tu s nama Kamo da te stavim Da čučiš u vitrini Nagnula se prema meni, poljubila u nosić i drugom, slobodnom rukom pogladila iza uha. Nisam ostao baš potpuno ravnodušan, volim reagirati na dodir. Zatreperio sam prstićem a ona ga je jačim stiskom dodatno okovala. Smirio sam se. - Osim toga pripremam doktorat. Ne bi imalo smisla da mi budeš pokusni kunić kurvinski se osmjehnula moja prelijepa kurvetina. Razrogačio sam oči. - Da, doktorirat ću na temu o sprezi glasova koje ispušta ženska u spolnom odnosu i muškoj reakciji na različite vrste akustičkih javljanja partnerice. To još nitko nije obradio... kao i mnoge druge pojave međuovisnosti dvaju ljudskih tijela u fazi kopulacije. - A dečki, to jest muški, hm, klijentela, hoćeš li im reći što ubacuješ u njihov neznanstveni ekšn pokušao sam biti na razini buduće doktorice. - Si ti pri sebi! Da telcu kažem da će biti serija kratkouzlaznih zastenjavanja u koju ću ubacivati dugosilazna izdahnjavanja i na štopericu ispod guzice bilježiti njegove potiske u moju pičku! Daj se priberi! Koji od vas me ne bi izšamarao i izvrijeđao i proglasio me perverznom nimfomankom! Razmišljao sam kako da ostanem u temi a ne odem prenisko: - Jesi li predvidjela da tipu slučajno ne postane sumnjivo to kaj bude čuo Ako je kakav molekularni biolog ili statističar može prokužiti da smišljeno puštaš glasove... - Ne brini, razradila sam šifriranje glasovnih modela. Bit će tako strukturirani da ni pomoću računala neće moći dekodirati moje foneme... Baš si mi po mjeri! Lijepo bi bilo da se volimo! Prekrasno bi to bilo! Šteta što naša ljubav nema šanse. Nitko mi neće vjerovati da sam u njenim očima vidio vlagu, jednu vrstu izmaglice tipične za jezera na visini iznad dvije tisuće metara. Plava iskričava izmaglica duboko uronjena u tišinu. Ljubila me u oko, lijevo pa desno, naizmjence. - Nemoj me gledati, ko Boga te molim nemoj me gledati. Još jedan pogled i bit ću neizlječivo zaljubljena. Nemoj, ne otvaraj pogled, kad budem iza ugla slobodno otvori oči. Bok, ljubavi! Moj prst na lijevoj ruci nije znao što da radi s odjednom stečenom slobodom. Skidanje gaća pred diktaturom Tko će koga bilo je milenijsko pitanje ljudske vrste. Hoće li demokracija diktaturu ili će diktatura demokraciju Utakmice su se odigravale sve češće i sve žešće. Dvadeset i prvo stoljeće već je trošilo drugi decenij a trka se nemilice nastavljala. Svako od središta moći razvijalo je svoja sredstva za manipulaciju masama. Preko igre s ljudskom svijesti ovisilo je tko će vladati narodima. Između demokracije i diktature granica je bila jedva prepoznatljiva. Tanka opna dijelila je te dvije suprotne sustave. Ulazak kroz opnu bilo demokracije u diktaturu, bilo diktature i demokraciju, bio je maskiran moćima manipulacije. Kao u davna srednjovjekovna vremena i u ovom epohalnom stoljeću još uvijek se manipuliralo slabije obrazovanima, primitivnijima, neukijima, psihički nestabilnijima, pa čak i neuračunljivima. Ova surova manipulacijska globalna predstava prekinuta je nekoliko godina poslije uvođenja elektroničkog glasovanja. Pogreške u izboru vladajućeg pojedinca ili ekipe odjednom su postale trenutno ispravljive. Za sve razine izbora bilo je dovoljno prvih pet minuta bilo kojega dana, bilo kojega mjeseca, bilo koje godine. Izbori bi počeli u 00:00 h i završavali u 00:05 h. Svaki glasač imao je računalo i lozinku preko koje je glasovao. Također mogao je glasovati i šest sati prije nultog vremena. Manipulacija je bila isključena. Demokracija se tih prvih godina tek osvještavala. Nikako joj nije bilo jasno kako je tolika stoljeća mirno skidala gaće pred uvijek nasrtljivom diktaturom! http://heidegger.blog.hr/2011/01/1628873333/zensko-glasanje-i-ritam-spolnog-cina.html Wed, 26 Jan 2011 00:37:00 +0100 http://www.blog.hr/komentari/post/1628873333/zensko-glasanje-i-ritam-spolnog-cina.html